Home Zanimljivosti
Zanimljivosti
Zašto Lahesa?

Verujete li u sudbinu? Da, znam, to su gluposti u koje mi, savremene žene ne verujemo. Horoskop prelistamo zabave radi a šoljicu, posle popijene kafe,okrenemo da nam brže prodje vreme. Sudbina? Ma mi svoju sudbinu držimo u svojim rukama i same je "krojimo". Ali nekada davno,ljudi su verovali u božanstva i sudbinu. Verovali su da je svakom biću odmah po rodjenju odredjena sudbina. Sudbinu su odredjivale 3 boginje sudbine. Interesantno je da su se one kod različitih naroda,različito zvale(kod Rimljana su to bile Parke,kod Slovena-Sudjenice ili Rodjenice,a kod Grka-Moire) ali su svuda opisivane kao zle i bezosećajne. I pored toga su bile jako poštovane.Svi su verovali da one drže nit života i da se pojavljuju u toku prva tri dana života deteta da bi odredile kakav će mu biti život. Grčke boginje sudbine su bile ćerke Zevsa i Termide i zvale su e:Kloto,Lahesa i Atiopa. Kloto je započinjala nit života.Atiopa je kidala tu nit i odredjivala smrt a LAHESA je čuvala život! Ona je prela niti života svih ljudi.Te niti koje ona isprede,ukrštaju se,prepliću i čine život. Nekada su to tanke ,nežne niti .Nekada su grublje i snažnije.Nekada su veselih boja i rastresite a nekada čvrsto nabijene. Važno je da se nit ne prekine,a Lahesa stvara i čuva tu nit. Ovo je stvarno samo jedna priča iz mitologije. Kažu da samo deca vole priče i možda sam nekome dosadila ovom pričom,ali ja volim priče. Lepo je verovati ili bar zamišljati,da neko stalno produžava tvoju životnu nit i pruža ti mogućnost da je sam dalje preplićeš i tkaš svoju životnu nit.

 
Manakova kuća

Manakova kuća  je jedan od malobrojnih sačuvanih spomenika Balkanske arhitekture  koja je početkom XIX veka Beogradu davala orijentalni izgled.Taj živi dokument arhitekture i urbanizma Savamale iz doba Miloševe Srbije,nalazi se na uglu ulica Gavrila Principa i Kraljevića Marka.

Za ovu staru beogradsku kuću vezuju se mnogobrojne legende i priče. Prema jednoj,Manakova kuća je gradjena za turskog agu i njegov harem koji odlaze iz Srbije po dolasku Kneza Miloša.Jedno vreme u njoj je bila smaštena tatar-pošta Kneza Miloša.Kuću je zatim kupio Manojlo Manak koji je u prizemlju otvorio pekaru i kafanu a sprat je koristio za stanovanje. Vlasnik kuće je zatim postao Manakov rodjak iz Makedonije, Manak Mihailović po kome je kuća i dobila ime.

Od 1964 do 1968 godine kuća je restaurirana i konzervisana od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture Beograda. Ti radovi su namenski izvedeni za smeštaj etnografske zbirke Hristifora Crnilovića, koja je dodeljena na čuvanje Etnografskom muzeju u Beogradu. Pored vredne postavke narodnih nošnji i nakita iz Šopske oblasti, pomoravlja, Kosovsko-metohijske oblasti i Makedonije u donjem suterenskom delu Manakove kuće se nalaze i radionice za izučavanje pojedinih tradicionalnih zanata i narodne radinosti. Najviše interesovanja izaziva  kurs ručnog tkanja.